Posvojnost u kukljičkom govoru

Kukljički je govor čakavski govor. On, kao i svi ostali govori otoka Ugljana, pripada tzv. rubnomu poddijalektu srednjočakavskoga dijalekta čakavskoga narječja. Za srednjočakavske je govore tipičan ikavsko-ekavski odraz jata. Srednjočakavski dijalekt obuhvaća otočke govore od Krka do Ugljana i Dugoga otoka (iznimka su ekavski Cres i dio Lošinja te neki ikavski govori na Pagu), a od kopnenih mu govora pripadaju neki govori u unutrašnjosti Istre, u Primorju, Gorskom kotaru i Lici, oko Žumberka te u Dijaspori,. Rubni poddijalekt obuhvaća upravo navedene otočke govore, a kopnene govore obuhvaćaju druga dva poddijalekta srednjočakavskoga dijalekta: primorski i kontinentalni. Za većinu su govora rubnoga poddijalekta srednjočakavskoga dijalekta karakteristični dvoglasi i/ili zatvoreni samoglasnici te duljenja samoglasnika – osobine tipične i za ugljanske govore.1 Kukljica se nalazi na jugoistočnom kraju otoka Ugljana i pašmanskim je mostom povezana s otokom Pašmanom, a do sredine je 19. stoljeća između Ugljana i Pašmana bila pličina, koja se mogla pregaziti. Pašmanski su govori već južnočakavski (ikavski), pa je kukljički govor na samoj granici srednjočakavskoga dijalekta s južnočakavskim. Na Ugljanu se od jugoistoka prema sjeverozapadu nalazi još šest mjesta: Kali, Preko, Poljana, Sutomišćica, Lukoran i Ugljan. Svi se ugljanski govori danas ubrzano mijenjaju, a dio je njih vrlo blizu izumiranju. Takav je i kukljički govor, kojim govori još samo starije stanovništvo.